7. март 2014.

The Grand Budapest Hotel (2014)

Ako ste ikada poželeli da u jednom filmu dobijete veću glumačku postavu koja će igrati bizarne, čudne i ortodoksne likove, "The Grand Budapest Hotel" će vam ispuniti sva očekivanja. Film je jedno garganzuozno, očaravajuće, briljantno remek - delo. P.S. Reč "garganzuozno" ne postoji. Upravo sam je izmislio, prosto iz jednog razloga. Ne mogu pronaći odgovarajuću reč u srpskom, niti u bilo kom drugom jeziku kojom bih opisao svoje oduševljenje koje delim prema originalnosti ovog filma. Ves Anderson je genije.

http://www.imdb.com/title/tt2278388/

Kako opisati ovaj film, a ne dati previše svojih emocija, ostati dosledan i staviti na stranu prvi utisak koji se nije još uvek slegao. Nikako. Ovo je "Baz Lurmanovska" groznica upakovana u drugačije pakovanje. Parada najčudnijih likova odigranih od strane najboljeg kastinga ikada (kada kažem ikada, mislim ikada - pogledajte samo KO SVE ne glumi u ovom filmu. Impresivno.). Raskoš, boje, luksuz... Zaista ostavlja bez teksta.
Sa jedne strane stoji ono "ludački - komično" koje pokušava da nadjača "normalnost" u filmu. Ali, kao da se te dve sile bore, dave, mešaju i na kraju daju neku savršenu sredinu, tačno na granici između genijalnosti i ludosti. Ves Anderson je upravo hodao po toj žici, na granicama ta dva antagonistička sveta i stvorio njegovo najbolje delo do sada. Delo koje opisuje njegov rad i njegovu viziju u potpunosti. Iz njegovog besprekornog uma ponovo je iznikla savršena komedija koja se sarkazmom mačuje protiv drame.

Glavne uloge: Ralph Fiennes (G. Gustav) i Tony Revolori (Zero; Mustafa)
Sporedne uloge: ostatak kastinga - obratite se posteru :) 
Režija i scenario: Wes Anderson
Žanr: komedija i drama


(Spoiler alert - početak)

Gospodin Gustav radi u famoznom Grand Budapest hotelu. Jednog dana, novi potrčko Zero, otkriće tajne koje se kriju iza zavese njegove ljubaznosti i zajedno sa njim poći na nezaboravno putovanje. To će se desiti onog trenutka kada starica zvana Madam D. (inače Gustavova ljubavnica) bude tragično ubijena. Njena iznenadna smrt pokrenuće lavinu urnebesnih događaja kroz koje će Gustav i Zero proći i sve to zbog testamenta Madam D. u kojem je svoju najvredniju stvar (portret dečaka sa jabukom) ostavila gospodinu Gustavu, kao znak ljubavi i poštovanja prema njihovom "prijateljstvu".

(Spoiler alert - kraj)

Radnja filma se vremenski prepliće. Zapravo, cela radnja predstavlja razgovor između starog Zera (odnosno Mustafe) i "mladog pisca bez imena". Izmišljeni scenario ostaće, nakon tog razgovora, zapisan u vidu knjige maldog pisca, koja će nadahnjivati mlade ljude (kao što vidimo na samom početku filma). 


Režija Andersona je najbolje i najčudnije iskustvo za jednog filmskog zaljubljenika poput mene. Prvenstveno je u pitanju atipičnost položaja glumaca ispred kamere, kao i njeni nagli pokreti. Glumci stoje tačno na sredini (u većini scena; izuzevši scenu u kupatilu, na početku filma) dok je ono oko njih prava gozba za oči. Često mi je pogled lutao u daljinu, ispitivajući sva čuda koja se nalaze iza lika u prvom kadru. Kao što rekoh, tu je i njena elegantna haotičnost. Kamera se naglo okreće prema delu koji kamerman želi da snimi. O čemu govorim... Ako u prvom planu sedi glumica (kamera je snima tačno prema njoj, anfas), a desno od nje neko uđe na vrata (koja ne vidimo u kadru) kamera će se užasno brzim pokretom okrenuti prema vratima. Na sekund me je to podsetilo na  Lurmanov stil, ali bih mogao reći da mi se Andersonov na kraju ipak više dopao. Mnogi su za njegov stil rekli da je veštački. Ja ga nazivam savršenim. Boja kamere, njen ugao... Sve mi se dopalo. :)


Postaviti ovako veliki, grandiozni kasting, a uspeti da apsolutno svaaaakog glumca uvežbate da isprati vaš stil je neverovatno. Svi glumci i njihove uloge su tipičan "andersonovski" stil. Oni su veštački, nekako ukrućeni, pokreti su im odsečni, način na koji govore takođe. Tilda me je oduševila u njenoj izuzetno kratkoj, ali po transformaciji neverovatnoj ulozi, a Ralf Fajns je po mom mišljenju odigrao ulogu svog života. Oduševilo me je kratko prisustvo svih ostalih glumaca, naročito Bila Mareja, koga najbolje znamo iz filma "Dani Mrmota".

Scenografija eksterijera je nešto najsličnije Barbikinoj roze kućici. Kada je kamera udaljena, cela scenografija zapravo i jeste maketa, žičara je igračka, od plastike ili drveta. Samo još jedan plus u toj "čudnoj" Andersonovoj viziji prostora. Ali zato scenografija interijera ostavlja bez daha. Živopisne boje, blještavi, svetlucavi šandelijeri... Kostimi ljudi koji borave u tom interijeru. Čisto savršenstvo. 

  
Muzika je dramatična, vesela, mračna i bizarna, baš kao i sve drugo u ovom filmu. Ova dramedija ne sadrži sivu boju. Kod nje je sve ili crno ili belo. Sušte suprotnosti. Nema sredine... Omiljena scena mi je bila za vreme dijaloga Gustava i Zeroa u vozu, nakon što su urkali sliku. U toj sceni Gustav stoji ispred slike sa leve strane i priča o svojim planovima u budućnosti. Na desnoj strani sliku pokriva malo okruglo odgledalo. Scena traje svega nekoliko sekundi. Naime, kada je Gustav nešto upitao Zeroa, on se nagnuo sa kreveta i glava mu je pala tako da se njen odraz video u ogledalcetu. Izvanredno zamišljen kadar, koji nije iziskivao menjanje položaja kamere, a pritom ponudio gledaocima sve čari Andersonovog besprekornog uma. Odličan scenario, odlična režija i na kraju, odličan film. 

Omiljeni citati: 
Gustav: "Why do you want to be a Lobby Boy?!"
Zero: "Who wouldn't? It's the Grand Budapest, sir."

-----------------------------------------------------------------
Gustav
: "She was dinamite in the sack, by the way."

Zero: "But, she was 84!"
Gustav: "Mmmm....I had older."

Nakon prvog gledanja trejlera za ovaj film, nestrpljivo sam čekao da dođe u naše bioskope. Čekanje se isplatilo i pogledao sam ga na premijeri u Cineplexx bioskopu (Delta City). Shodno svemu rečenom, "The Grand Budapest Hotel" dobija ocenu: 

AWESOMETACULAR!

Trejler pogledajte ovde: