15. август 2013.

21 Grammes - Dvadeset jedan gram

Sedeo sam desetak minuta nakon filma u istom položaju u kome sam bio i pre samog kraja. Bela slova na crnoj pozadini su se smenjivala, a ja sam gledao kroz monitor, negde daleko, razmišljajući o zadnjim rečima filma. Ulazio sam u njihovu suštinu, i što se više bližio pravom značenju izgovorenih rečenica, to sam više bio oduševljen celim filmom. Bez reči sam ustao sa stolice i otišao da spavam, mada sam sat vremena, ležeći u krevetu, mogao samo da razmišljam o ovoj priči ispunjenom najtežim slikama ljudskog života.



Prvih pola sata filma mi je bilo teško da se naviknem na nesvakidašnju montažu. Zaista mi je predstavljalo problem da shvatim šta je sadašnjost, šta prošlost, a šta budućnost. Ali, kada sam se privikao na to nezgodno retrospekivno prikazivanje scena, i konačno pohvatao sve konce, počeo sam da uživam u filmu i sa nestrpljenjem čekao kulminaciju istog.

Glavne uloge tumače biljantna Naomi Watts (koja je bila nominovana za Oskara za ovu ulogu), zatim Sean Penn, Bennicio Del Toro (koji je takođe pošteno zaslužio Oskar nominaciju), kao i odlična Melissa Leo. I režija i scenario su pripale špancima: Alejandro Gonzalesu, odnosno Guillermo Arriagi

Kristina Pek (Naomi Watts)

"21 Grams" govori o onom ljudskom u svakom od nas. On priča o ljudima različitog porekla, obrazovanja i vere, kao i o tome kako se slučajno sve stvari u životu dešavaju. Takođe, scenarista je želeo da kroz priče glavnih likova (Kristine, Paula - S.Penn i Džeka - B. Del Toro) poveže Boga sa realnošću kao i sudbinu svakog čoveka sa čistom koencidencijom. Upravo je to ono što je sama suština života i njegovo osnovno pitanje. Da li se sve stvari slučajno dešavaju, ili su ipak negde zapisane i čekaju na nas da bi se desile?

Džek (Bennicio Del Toro), Marijan (Melissa Leo) i Reverend (Eddie Marsan)


(spoiler alert - početak)

Kada Kristina izgubi celu porodicu (Džek je slučajno automobilom naleteo na njenog muža i dve ćerkice) ona uz nagovor njenog oca i sestre pristaje da srce njenog muža bude transplantirano u telo jednog veoma bolesnog pacijenta, čiji je život na izmaku - Paula. Ona pada u čisti očaj, i zbog tuge odaje se porocima u vidu narkomanije i tabletomanije. NJen život više nema smisao, ali kako i sama nije svesna, život Paula i njegove devojke je smrću njenog muža ponovo procvetao. Paul se privikava na novo srce, te počinje da živi iz početka, tražeći odgovor na pitanje odakle mu novo srce. U isto vreme Džek, okoreli krimialac opčinjen crkvom i Bogom, se sam predaje policiji te njega po ko zna koji put bacaju iza rešetaka, čime on ponovo napušta svoju ženu Marijan i dva deteta. Kristina pati za svojim ćerkama, a Paul pokušava da odgovori svoju devojku od veštačke oplodnje, iz razloga što on prema njoj ništa ne oseća. On raskida sa Meri nakon što je upoznao Kristinu i u njoj video božanstvo koje mu je spasilo život. 

Paul (Sean Penn) i Meri (Charlotte Gainsbourg)

Nakon izlaska iz zatvora, Džek ne može da živi u svojoj koži. Više mu ne pomažu ni redovni odlasci u crkvu, jer u likovima svoje dece vidi živote dveju devojčica koje je ubio. On napušta svoju porodicu i odlazi da živi u hotelu pored autoputa. Kako su Paul i Kristina odavno u vezi, ona ga nagovara da pronađe lokaciju na kojoj Džek živi, želeći da ga ubije. Kada Paul to uradi, njih dvoje iznajmljuju sobu u istom hotelu gde je Džek noćio. Jednog jutra, Paul odlučuje da ubije Džeka, ali ne uspeva. U njemu prevladava ono ljudsko što ga odvraća od zločina. Ali, kako Džek sebe smatra krivim, i kako misli da treba da ispašta svoje grehe, on se noću vraća u hotel, i govori Paulu da ga ubije. U konfliktu koji izbija, Paul puca u samog sebe i na taj način se ubija. On umire u bolnici, Kristina saznaje da nosi njegovo dete, a Džek, koji kaže da je Paulova smrt njegova krivica, ne biva osuđen, već pušten na slobodu zbog nedostatka dokaza. On se vraća kući, a Kristina po prvi put ulazi u sobu svojih ćerki sa osmehom na licu, očekivajući Paulovo dete.

(spoiler alert - kraj)


Bio sam iznenađen težinom ovog filma. Zaista je težak, i ako ne volite filmove koji će vas naterati da ne pričate ni sa kim nekoliko sati nakon što ga pogledate, slobodno ga zaobiđite. Ali ako ste spremni da nešto ovako progutate, shvatite i primenite u svom životu, onda pogledajte ovaj film. Preporučujem drugu opciju, jer se nešto ovako ne sme propustiti. 

Kamera je malo nezgodna. I to je jedino što mi se nije dopalo. Ona deluje jednostavno, kao da je snimano malo boljim mobilnim telefonon. Čak i kada sam skinuo ovaj film u 1080p, jasnoća slike nije bila na najboljem nivou. Sve ostalo je dobro. Počevši od režije, pa do glume i ponavljam potpuno originalne i nesvakidašnje montaže. Scene u kojima se Kristina priseća svoje porodice su ispunjene srceparajućom muzikom, a cela atmosfera i scenografija prikazuje duševno stanje likova i sve ono skriveno u njima. Iznenadili su me nagli skokovi sa jedne na drugu scenu, naravno u pozitivnom smislu. Npr. kada Kristina saznaje za smrt svoje porodice, ona počinje da plače i jeca, a nekoliko sekundi kasnije vidimo ljude koji uživaju u proslavi rođendana. U jednom trenu mi je knedla stajala u grlu, a u drugom sam sam sebe zatekao sa osmehom na licu. 


Omiljen citat (zapravo zadnje reči filma): 
Paul Rivers: How many lives do we live? How many times do we die? They say we all lose 21 grams... at the exact moment of our death. Everyone. And how much fits into 21 grams? How much is lost? When do we lose 21 grams? How much goes with them? How much is gained? How much is gained? Twenty-one grams. The weight of a stack of five nickels. The weight of a hummingbird. A chocolate bar. How much did 21 grams weigh?
Ovaj film ocenjujem odličnom ocenom 8/10. Prvi razlog za jednu ocenu manje je kamera filma, a drugi konfuzija koju sam doživeo tokom prvih pola sata. 

Trejler pogledajte ovde: